|
|
|
|
|
Grad Pula (1842) Ovako se danas pokazuje grad Pula onome tko u nj stie iz pravca Vodnjana, a tako su se u antiko doba pokazivali breuljci i prekrasna luka onome tko je oglejskom vojnom cestom stizao iz Porea. N a brdu u ijem su podnoju zgrade bio je drevni grad koji su po predaji podigli Kolani pristigli ovamo iz Ponta u potjeri za Argonautima, otmiarem Medeje i zlatnim runom. Radi se o predaji koja skriva istinite injenice o seobi histerskih Traana u vrijeme Darija. Na tom je brdu bila i rimska kolonija koju je osnovao ili obnovio Julije Cezar, pa je po njemu kolonija dobila naziv Iulia. Na vrhu brda bio je rimski kaptol, odnosno akropola kruna oblika opasana dvostrukim zidinama, unutar kojih je bio hram posvecen Jupiteru kojeg su ondasnji Puljani osobito stovali. To je podruje postalo katel obitelji Sergii, monika s naslovom grofova pulskih, nakon ijeg protjerivanja je tu Mletaka republika podigla utvrdu, kasnije sredinom XVII. stoljea obnovljenu po nacrtu i pod paskom ininjera Devillea. Rimske zidine pruale su se otprilike ondje gdje su i postojee, u kojima se esto razaznaju dijelovi antikih i bizantskih zidina, odnosno naknadnih zahvata uvjetovanih obrambenim potrebama, te dijelovi srednjevjekovnih zidina koje su u sebi skrivale i danas vidljiva rimska gradska vrata i druge gradevine. Tlo izmedu zidina i kaptola bilo je pokriveno zgradama i jo uvijek se po usponima i ulicama raspoznaje izgled antikoga grada. Amfiteatarje bio van zidina, kao i kazalite na drugom kraju grada, a oko tih gradevina izrasle su etvrti u kojima su ivjeli nii slojevi graana. Ovome gradu, iji ostaci potvruju antiku rasko, sudbina nije bila naklonjena. Napredan i bogat pod rimskom i bizantskom vlasti, takav je ostao i za vladavine Karla Velikoga i Pipina, sve dok mu raspad sustava politike vladavine u srednjem vijeku nije oduzeo mogunost odravanja vlastitim snagama i uinio ga rtvom ambicija monih republika. U X. stoljeu dud Pietro Orseolo zauzeo je grad, ali ga je ubrzo izgubio pa ponovno vratio pod mletaku vlast. Godine 1192. bio je pod Pizancima, a nakon pobune 1228. pod duzdom Giacomom Tiepolom ognjem je platio svoje odmetnistvo. Potom je bio pod patrijarsima, pa slobodan i samostalan, potom u vlasti obitelji Sergii, sve dok se naposljetku iscrpljen stalnim promjenama 1267. nije predao pod mletaku vlast. Posljednja razaranja nanijeli su mu 1354. i 1379. Denovljani koji su ga opljakali i spalili, dok su velike epidemije, zadnja od kojih se zbila 1630. godine, gotovo potpuno pokosile njegove itelje. Republika je bezuspjeno pokuala oivjeti grad doseljavanjem izbjeglica iz dalmatinskih i grkih provincija koje su pokleknule pred turskim orujem. Nakon posljednje epidemije u gradu je ostalo tek tridesetak stanovnika. Lien itelja, naputen i zaboravljen, grad je potvrdu svoje negdanje veliine nalazio u antikim i srednjevjekovnim graevinama, meu kojima se istiu amfiteatar, kazalite, dva hrama blizanca, bazilika, kupelj, sva gradska vrata, kaptol, rimski svjetionik, dvije uzorite opatije, mnotvo crkvi i samostana bogatih mozaicima, bronanim kipovima i mramornim uresima iz vremena Bizanta, katedrala iz vremena Pipina, hodoasnika kua iz vremena kriarskih ratova, palae i crkve iz XIV. stoljea. Povijest Pule ispisana je u njenim spomenicima i zavrava s XV. stoljeem, dok je iz kasnijeg razdoblja ostala samo utvrda koja svjedoi o strogoj mletakoj vladavini. No ni antiki spomenici ne odolijevaju zubu vremena ni ljudskoj gramzivosti i krtosti, pa ovi malobrojni koji su preostali duguju svoje ouvanje carskoj prosvijetljenosti, a od carske milosti oekuju i svoj preporod. Izvor: August Tischbein and August Selb (paintings), Pietro Kandler (Italian text) with translations by Srđa Orbanić (Croatian), Jakob Löwenthal (German) and Vedrana Brajković (English). Book published by C.A.S.H. Histria Croatica (Pula, 1997) and entitled:
All rights reserved to publisher. Vidi takoðer:
|
|
This page compliments of Marisa Ciceran Created:
Thursday, April 19,
2001; Last updated:
Tuesday, June 10, 2008 |
