Rodna kuća Giuseppine Martinuzzi

Neuređena rodna kuća Giuseppine Martinuzzi

Grad bi morao pomoći uređenje pročelja na kojem se nalazi i zaboravljena spomen-ploča. U labinske »neobičnosti« spada i naziv njene ulice u kojoj je rodna kuća Matije Vlačića Ilirika, dok je on dobio ulicu u donjem Labinu

LABIN - Na rodnu kuću Giuseppine Martinuzzi, po mnogima najznamenitije Istranke druge polovice 19. i početka 20. stoljeća, u dijelu starog Labina danas zvanom Rialto, a među starim Labinjanima oduvijek poznatom kao Kalić, podsjeća tek dvojezična ploča. S velikim se naporom čita tekst s kojeg je gotovo nestala crna boja. Tu je i gradsko obilježje da se radi o spomeniku kulture iz 19. stoljeća. Pročelje kuće obitelji Martinuzzi, koja je danas u vlasništvu drugih obitelji, vrlo je zapušteno, a i dvorište s jednim od pet venecijanskih lavova izgubilo je mnogo od izvornosti.

Premalo za osobu koja je svojim pjesmama, publicistikom i pedagoškim radom bila borac za suživot Talijana i Hrvata na ovim prostorima, i prije svega borac za malog i obespravljenog čovjeka, prije svega rudara. Nakon što smo nedavno objavili da njen veliki štovatelj, osebujni slikar Severino Majkus iz Višnjana, nekoliko puta godišnje uređuje spomenik na gradskom groblju, stiglo je dosta prijedloga za dostojnije obilježavanje lika ove Labinjanke. Preuređenjem gradskog muzeja, koje se u režiji Engleza najavljivalo mnogo brže, u palaču Lazzarini-Battiala trebala se vratiti njena zbirka, odnosno biblioteka. Bilo bi zanimljivo kada bi se prikupili i drugi dosad javnosti nepoznati dijelovi njene baštine i dokumenti.

Što piše na dvojezičnoj spomen-ploči o životnom putu znamenite Istranke

Zbog takvog plana, ali i materijalnih ograničenja, danas bi bilo teško urediti njenu kuću u memorijalni muzej, ali nema nikakvih razloga da Grad ne uredi ne samo spomen-ploču, već i da pomogne u uređenju pročelja njene kuće i neposrednog okruženja. U sjeni kestena uz koji vrlo lijepe stare stepenice vode do gradskog parkirališta, bilo bi idealno mjesto za njezino poprsje, koje je danas postavljeno u i dalje nedefiniranoj Aleji velikana na Šetalištu San Marco.

I na kraju priče o Giuseppini Martinuzzi, za koju i stranci sve češće pitaju, osobito otkad je postavljen smjerokaz prema njenoj kući, zar nije ne samo neobično, već i apsurdno, da njeno ime u starom gradu nosi ulica u kojoj je rođen Matija Vlačić Ilirik? A njemu je pak dodijeljena ulica u Podlabinu, koja nema nikakve veze s jednim od najvećih europskih umova 16. stoljeća, kojeg se njegov rodni grad sjeti tek s vremena na vrijeme.

M. M.