  Mijo Mirković (pseud. Mate Balota) Istaknuti Istrani |
||||||
|
|
||||||
|
||||||
|
Studirao filozofiju, ekonomiju i društvene znanosti u Berlinu i Frankfurtu na Majni, gdje je doktorirao 1923. |
 |
ekonomist i književnik
rođen u Rakalj |
||||
|
Između dva rata biran za docenta na Pravnom fakultetu u Subotici i profesor Visoke ekonomsko-komercijalne škole u Beogradu a od 1945. do smrti (Zagreb,17.II.1963.) Balota je redovni profesor Visoke ekonomsko-komercijalne škole, poslije Ekonomskog fakulteta, u Zagrebu. Objavio velik broj knjiga, znanstvenih rasprava i članaka iz područja ekonomike narodne privrede, planiranja, ekonomike, agrara, teorije unutarnje i vanjske trgovine i hrvatske kulturne povijesti, od kojih su mnoge pionirski radovi u pojedinim znanstvenim disciplinama. Bio član delegacije FNRJ na konferencijama u Lodonu 1945, Parizu 1946, te na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1946. Član JAZU (Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti). Intenzivno se bavio i novinarstvom i književnošću. Mate Balota zbirka pjesama na čakavštini Dragi Kamen (1938) doživjela više izdanja. Roman Tijesna Zemlja (1946), kronike: Stara Pazinska Gimnazija (1950), Puna je Pula (1954), znanstvene monografije: Flacius (1938), Matija Vlačić Ilirik (1960). Poezija mu je vezana uz istarskog čovjeka i zemlju sa snažnim socijalnim tonom. Proza mu je tradicionalna. a znanstveni radovi odišu pozitivizmom ali i mnogim osobnim interpretacijama. Djela (među ostalim):
13. lipnja 1998. izašla je komemorativna poštanska marka u čast Mate Balota: |
||||||
|
||||||
|
Ovaj dodatni dio sadrži još neke informacije o Mati Baloti. Posebno je zanimljivo pismo njegovim vlastitim rukopisom, koje je poslao svom prijatelju Vitoriju Vitoloviću. Ovo pismo je stavila na raspolaganje IstriaNet-a Vitolovićeva kćerka, gđa Dragica Lukas iz New Yorka. Tu smo također dodali pohvalu posvećenu njegovoj smrti i ljubavi koju su mu tim povodom iskazali obični ljudi. Mate Balota, pravo ime Mijo Mirković, "ribar, mornar i fizički radnik", kako je opisan u prvoj biografiji tridesetih godina, rođen je u Raklju 28. rujna 1898. Osnovnu školu, koju je osnovao njegov otac, Ante Mirkovic-Gaspić, pohađao je u rodnom Raklju. Gimnaziju je počeo u Pazinu a završio u Zabrehu u Češkoj. Školovanje je nastavio u Zagrebu, Beogradu, Frankfurtu, Berlinu i Bratislavi. Na fakultetu za ekonomske i društvene nauke u Frankfurtu stekao je doktorat 1923. godine. Već sa devet godina Mijo Mirković je radio kao "mali od fuguna" na trabakulu koji je prevozio kamen za Anconu. Kasnijese zaposljavao u kamenolomu, na željezničkoj pruzi, u tiskari... Po završetku školovanja radio je kao novinar, knjigovođa, profesor na fakultetu i dekan. Mate Balota je prvu pjesmu, "Kuraj", o hrabrosti ribara na moru, napisao kad mu je bilo tek devet godina. U gimanziji je pisao i objavljivao svoja djela u listu "Nada" kojem je bio i osnivač. Za svog života napisao je 51 knjigu. Pisao je naučna djela s područja ekonomije, povijesti (o Matiji Vlačiću Iliriku), te brojna književna djela o životu istarskog malog čovjeka, seljaka, ribara, radnika. Ovim posljednjim djelima Mate Balota je stekao slavu i ogromnu popularnost - takvu da je po njegovoj smrti, 17.II 1963., sprovod u Raklju ušao u sjećanje kao najveći spontani sprovod kojeg je Istra ikad vidjela. Prisutni kao i slušaoci radio Pule iz tog vremena sjetit će se da je Balota sahranjen uz zvuke roženica. Čitajuci Balotine pjesme i romane ne može se ni naslutiti da ih je večinom pisao daleko od Istre. Čitalac, posebno onaj iz istarskog sela ne može a da ne osjeća da se nalazi među ljudima opisanim u tim djelima, u nekom selu u Istri na početku 20-tog stoljeca. Zbirka "Dragi kamen", prilikom prvog izdanja je, ne bez razloga, nazvana "najistarskijom knjigom". Kako je Balota to uspijevao? Vjerovatno su mu tragedije i mukotrpan život ljudi iz djetinjstvu ostali u trajnoj, živoj uspomeni, a nostalgija za rodnim krajem pomogla da ne zaboravi ništa od onoga što se nekad u tom kraju događalo. Kad sve to nije bilo dovoljno da se stvori živa i detaljna slika tog vremena, Balota se obraćao za pomoć svom prijatelju iz pazinske gimanzije Viktoru (Vitoriju) Vitoloviću*. Vitolović je nakon gimnazije završio studij agronomije i radio kao profesor u Istri sve do drugog svjetskog rata. Balota je od Vitolovića tražio savjet i informacije iz područja poljoprivrede kako prilikom pisanja naučnih djela tako i za potrebe pojedinih epizoda u proznim djelima. (Vidi priloge).
Zanimljiva je i pomalo žalosna pojedinost da je on kasnije odustao od pisanja druge I teće knjige ocijenivši da "Tijesna zemlja" nije naišla na dobar prijem čitalačke publike (početkom 40-tih godina). Tijesna zemlja je pisana književnim hrvatskim jezikom dok njeni junaci govore u dijalektu jugoistočne Istre. Od ostalih književnih djela najpoznatija su zbirka pjesama "Dragi kamen" i romani "Puna je Pula" i "Stara Pazinska gimanzija". Kao što romani daju kontinuiranu sliku života u istraskom selu na početku stoljeca tako pjesme dočaravaju događaje iz života tih ljudi, njihove radosti, tragedije, borbu za opstanak... Svaki Istranin malo starijih godina može u tim djelima vidjeti svoju mladost ili mladost svojih roditelja i djedova, kako su je oni opisivali prepričavajući događaje iz svoje mladosti. Od naučnih djela Mate Balote poznati su sveučilišni udžbenici: Zanatska politika", Saobraćajna politika, Industrijska politika, Razvoj ekonomske misli u XIX stoljecu, zatim biografije Flacius i Matija Vlačić Ilirik. Interes za Matiju Vlačića pobudio se rano u Mati Baloti, vjerovatno, u početku, iz ljubavi prema majci, koja je bila rodom s Labinštine, to jest iz istog kraja kao i veliki reformator.
Balota je upotrebliavao Vitorijov odgovor u sljedećoj stranici knjige "Tijesna Zemlja": |
||||||
|
||||||
|
U čemu je veličina Mate Balote?
Što je toga dana dovelo ribare i seljake iz Krka u Rakalj? A što slovenske novinare iz Trsta? Zasto su odrasli zreli ljudi, koji nisu nikada pročitali ni jedan Balotin stih , plakali kraj njegova groba. Što je dovelo toga tmurnoga dana osam tisuća ljudi u Rakalj? Istra joč tako velikoga i spontanoga sprovoda nije vidjela. Ljudi na sprovodu Mate Balote osjećali su da prate na posljednje putovanje najbližega iz svoga roda, da prate dio sebe, da pokapaju jedan dio svoje mladosti i dio svojih misli i osjećaja. Balota nije samo govorio u ime mnogih, on je i bio jedan od mnogih Istrana. Seljak, ribar, mornar, kamenolomac (kavadur), rudar. Čovjek koji je stekao veliko znanje, koji se upornim radom i intelektualnom sposobnosću popeo do najviših položaja u ekonomskoj nauci, ali čovjek koji je svojom vanjstinom i svojim intimnim osjećajima ostao cijeloga života manuelni radnik. I samo zato što je imao više znanja i veće intelektualne sposobnosti nego drugi manuelni radnici sela i grada, Balota je i u poeziji i u novinarstvu i u ekonomskoj nauci i bio "glas naroda Istre". Jer onih koji govore "u ime naroda" bilo je uvijek i biti će ih mnogo. Ali vrlo je malo pojedinaca koji su glas naroda. Balotina posebna ljubav za Labinštinu i Labinjane dolazi od toga što je njegova baba Martina bila Labinjanka iz Skitače. Jos dok je pohađao gimnaziju u Pazinu Balota je saznao o Matiji Vlačiću Labinjanu, saznao je da u Frankfurtu na Majni postoje sačuvani rukopisi Vlačićevi i radi tog je odlučio studirati ekonomske nauke u Frankfurtu. I zaista našao je u arhivama Vlačićeve rukopise i knjige na latinskom jeziku. Polako i uporno ljuštio je Vlačićeve rukopise i na koncu je objavio do u tančine dokumentiranu monografiju o Vlačiću na 700 stranca u dvije knjige, i na taj način je osvijetlio lik Matija Vlačića svoga Labinjana, za koga je sam Balota rekao da je Vlačić bio najveći Istran svih vremena. News and other articles:
Izvor:
|
||||||
ate Balota, pravo
ime Mijo Mirković, rođen u Rakalju 28 rujna 1898.
Što je to bilo u njemu da su na
njegov pogreb došli seljaci iz Barbanštine, Poreštine, Zminjštine
i Puljštine, rudari iz Labinštine, radnici iz "Uljanika"
i oni iz tvornice cementa u Puli i Koromačnu, ribari iz
Rapca, Medulina, Banjola i Rovinja, pomorci iz Rijeke i Pule, ljudi
iz Buzeta, Buja, Novigrada i Umaga, pa i oni iz Kopra,đaci i
studenti istarskih i riječkih srednjih i visokih škola?