Utorak, 20. travnja 2004

»Napitak« hit hrvatskih pozornica

Bas Giorgio Surian blistao je u raskošnoj interpretaciji doktora Dulcamare / Sopranistica Olga Šober u »Napitku« ima veliko iskustvo koje se osjeća u opuštenu, ali preciznom pristupu pjevačkim zahtjevima i ležernom scenskom nastupu

Čini se kao da je Donizettijeva opera »Ljubavni napitak« hit hrvatskih opernih pozornica jer ga trenutačno na repertoaru imaju Splitska, Osječka i Riječka opera. Opera Hrvatskoga narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci obnovila je svoju predstavu, premijerno postavljenu prije pet godina, umjesto predviđenog projekta Gounodove opere »Faust« od koje se odustalo
 U »Faustu« je bio predviđen nastup svjetski proslavljenog basa Giorgija Suriana iz Rijeke i uglednog rumunjskog tenora Roberta Nagyja, pa su oni sada pjevali u »Ljubavnom napitku«. Kako su izvedene četiri predstave četiri dana zaredom, nastupile su dvije solističke podjele.
»Ljubavni napitak« izvodi se u režiji Božidara Violića što ju je obnovio Ozren Prohić.
Prohićev utjecaj na predstavu je blagotvoran jer je oživio i razigrao odnose među likovima, primjereno šarmantnoj i zabavnoj komičnoj operi kao što je Donizettijeva. Scenografija Vjekoslava Voje Radoičića i kostimi Ružice Nenadović-Sokolić davali su likovno vedar ton i živost.
Dirigentica Nada Matošević ostvarila je s orkestrom idiličnost glazbenog protoka, s primjerenim tempima, dotjeranim skupnim muziciranjem i pojedinim solističkim istupima. Manje neusklađenosti između zbora i orkestra u neznatnoj su mjeri narušavale urednost izvedbe.
Bas Giorgio Surian blistao je u raskošnoj interpretaciji nadriliječnika, doktora Dulcamare. Snaga njegova glasa, koncentriranost tona prekrasne baršunaste boje i ujednačenosti kroz cijeli opseg, ne mogu ostaviti ravnodušnim nijednoga ljubitelja belkanta. Publiku je oduševio i ukusnom komičnom glumačkom interpretacijom. Obnova »Ljubavnog napitka apsolutno je protekla u znaku njegova gostovanja.
Tenor Robert Nagy u cjelosti je vrlo dobar Nemorino, lijepo razrađene pjevačke interpretacije. Njegov je lirski tenor idealan za Donizettija, muzikalan u fraziranju, ali i neuvjerljiv u staromodnom i prevladanom stilu glume.
Sopranistica Ingrid Jambriško donijela je vrlo angažiranu i razigranu Adinu lijepog, zvonkog glasa, raspoloženu za poigravanje s muškim rodom. Bariton Robert Kolar u obje je podjele bio simpatičan narednik Belcore. U manjoj ulozi Giannette nastupile su solidna Ondina Kopčalić i pretjerana Vendi Pogorelić.
Stalni riječki gost iz Italije bariton Paolo Rumetz na svoj je, drugačiji i srdačan, način bio šarmantan u ulozi Dulcamare. Riječki tenor Sergej Kiselev ostvaruje Nemorina kao dojmljivu kreaciju u finoj povezanosti pjevačkih i glumačkih interpretativnih nijansi. Njegov je Nemorino životan, iskren, dobar i blag u zaljubljenosti u Adinu, za koju je spreman sve učiniti. Pjevački rasprostire punu paletu dinamičkoga nijansiranja i sigurnih visokih tonova.
Sopranistica Olga Šober, nakon što je nedavno repertoar proširila iznimno teškom ulogom Fiorille u Rossinijevu »Turčinu u Italiji«, vratila se Adini – ulozi što je prati tijekom cijele karijere, još od početaka u Osječkoj operi. U »Ljubavnom napitku« ima veliko iskustvo koje se osjeća u opuštenu, ali preciznom pristupu virtuoznim pjevačkim zahtjevima i ležernom scenskom nastupu u crtanju samosvjesnog djevojačkog lika koji drži konce u rukama i zapravo vodi igru.

Izvor: