Utorak, 11. siječmka 2005-
|
|
Utorak, 11. siječmka 2005- |
|
ČLANICE ŽENSKE VOKALNE SKUPINE »LANIŠĆE«: ČUVARICE GLAZBENE BAŠTINE Jedine promotorice bugarenja Bugarenje, arhaično pjevanje grupe pjevača karakteristično za Ćićariju, uvijek pobuđuje posebnu pažnju, a nadu u očuvanje ovog zanimljivog folklornog izričaja daju upravo Lanišćanke, kao autohtone predstavnice ćićskog bugarenja
LANIŠĆE - Ćićarija, planinsko područje sjeverne Istre, postojbina je bugarenja, rustikalnog i gromkog glazbenog izričaja, jedinstvenog u svjetskim razmjerima. Svojevremeno se bugarilo u svim mjestima Ćićarije. Šezdesetih godina prošlog stoljeća starije pjevačice iz Podgaća, Prapoća i Bresta redovito su sudjelovale na smotri narodne pjesme Istre, kao i na međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu. No, bugarenje je polako odumiralo i ostalo je vrlo malo onih koji su znali bugariti i javno su nastupali. U nastojanju da doprinese očuvanju ovog segmenta glazbene baštine, učiteljica glazbenog odgoja Mladenka Cotić Šverko okupila je 1976. godine grupu učenica iz područne škole u Lanišću: Anitu Grbac, Branku Grbac, Dijanu Šverko, Irenu Medica, Mirjanu Vratović i Nedjeljku Mikac. Poslala ih je kod Anđele Poropat u Lanišće da nauče bugariti. Anđela je tada zajedno s Anom Penko, također iz Lanišća, i Zorom Šverko iz Podgaća još javno nastupala i bugarila. - Da nije bilo Mladenke Cotić Šverko, koja je bila uporna u nastojanju da naučimo bugariti, danas više vjerojatno nitko ne bi bugario javno. Prvi smo put nastupile u proljeće 1977. godine na »Raspjevanoj Buzeštini«. Bile smo prava atrakcija jer dotad nitko tako mlad nije javno bugario. Prve pjesme koje smo zabugarile na pozornici bile su »Gora se s gorom razgovara« i »Cviće moje«, prisjeća se prvih pjevačkih iskustava Irena Šverko (Medica). Izraz bugarenje, veli Irena, prvi su put unijeli u stručnu terminologiju Ivan Matetić Ronjgov i Slavko Zlatić. Ćići će vrlo rijetko svoje starinsko pjevanje nazvati bugarenje, već će reći da će zakantat ili ponekad i zarozgat. Bugarenje je pjevanje u dvoglasju, a izvodi se grupno. Osnovni napjev u pravilu izvodi jedan pjevač, na kojeg se kasnije nadovezuju drugi (gornja i donja dionica). Specifičan je završetak pjevanja padom donje pjevačke dionice. To je glazbeni izričaj kod kojeg se u osnovi pjeva lirsko-epski tekst i to na štokavici ili čakavici. Bugariti nije lako, kaže Irena, prije svega treba pogoditi tonalitet, koji nije baš jednostavan. Članice Ženske vokalne skupine koje su se okupile u osnovnoškolskim klupama, bugarile su predstavljajući Ćićariju na Međunarodnom festivalu djeteta u Šibeniku i Međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu. Za smotru u Zagrebu trebalo je obnoviti stare narodne nošnje pa je u pomoć priskočila ugledna etnologinja Jelka Radauš Ribarić, i sama porijeklom s Ćićarije. Grupa je tada nastupila i u radioemisiji »Četvrtkov uskličnik«, koju je vodila Jadranka Kosor. Raspjevane Ćićke krenule su u srednju školu pa je skupina 1978. godine prekinula s nastupima. Za reaktiviranje grupe zaslužan je Renato Pernić, koji je 1993. godina ponovno okupio pjevačice i osnovao Žensku vokalnu skupinu »Lanišće«. Naučile su bugariti i neke nove pjesme, poput »Divojka je rublje prala«, »Sunce sije, zora rudi«.
Ženska vokalna skupina »Lanišće« godinama redovito nastupa na regionalnim i središnjim smotrama narodne muzike i plesa Istre. U skupini danas bugare Irena Šverko (Medica), Anita Cesar (Grbac), Mirjana Vratović i Branka Grbac Šverko. Na smotrama predstavljaju Ćićariju, a zadnje dvije godine kao predstavnici ćićskog muškog bugarenja povremeno nastupaju i Josip Žmak te Anton Šverko. Bugarenje nažalost odumire. Postoje doduše pojedine starije mještanke Ćićarije koje ponekad, za svoju dušu, otpjevaju koju pjesmu. Jedina sela na Ćićariji u kojima se još donekle bugari, veli Irena, su Podgaće i Lanišće. Članice Ženske vokalne skupine »Lanišće« svojim su istraživanjem autohtonih pjesama te njihovim uvježbavanjem i izvođenjem postale prave čuvarice narodne tradicije i glazbene baštine, i jedine promotorice bugarenja. G. ČALIĆ ŠVERKO |
||
|
Source:
|
||
|
|
Nažalost, uskoro umiru Anđela
Poropat i Ana Penko, posljednje starije pjevačice koje su javno
nastupale. Smrću Anđele Poropat nestao je i posljednji učitelj
bugarenja. Skupina je tada nove pjesme učila iz snimljenog materijala,
u čemu su im pripomogli djelatnici Radio Pule, a posebno Renato Pernić,
koji su iz svoje arhive izvukli nekoliko pjesama koje je skupina
kasnije uvježbavala, poput »Na vrh gore«, »Što si zvizdo« i »Plovi mi
plovi barčice«.