Galiano Pahor - 30 godina karijere
najpoznatijeg glumca mjuzikla
Glumac proslavljen
ulogama u mjuziklima 'Jalta, Jalta', 'Kiss me Kate' i 'Karolina Riječka'
te šef drame HNK u Rijeci govori o novoj, slavljeničkoj predstavi 'Kazimir
i Karolina', preboljenom karcinomu želuca, suradnji s estradnim zvijezdama
Tatjanom Matejaš Tajči i Severinom Vučković, s kojom će ponovno glumiti u
predstavi Miroslava Krleže 'Glembajevi'
 |
|
Galiano
Pahor, riječki glumac i v.d. ravnatelja Hrvatske drame HNK Ivana pl.
Zajca u Rijeci |
"Nakon ove teške zime, operacije i svih
tih terapija, zaželio sam se fešte. Prije bolesti nisam uopće planirao
slaviti 30. godišnjicu rada. Pitao sam se: ‘Zašto bi svi znali koliko
godina radim?’ Sada drukčije gledam na proslavu, ali i na cijeli
svijet.”
Tako govori Galiano Pahor, poznati
riječki glumac i v.d. ravnatelja Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca u
Rijeci, kojeg je vrlo rano proslavila uloga ruskog sobara Griše u
riječkoj izvedbi najpoznatijeg hrvatskog mjuzikla “Jalta, Jalta”, da
bi do danas iza sebe imao bogatu karijeru u kojoj je radio s poznatim
kazališnim i filmskim redateljima poput Georgija Para, Krešimira
Dolenčića, Antuna Vrdoljaka, Krste Papića i Veljka Bulajića.
Trenutačno, samo nekoliko mjeseci nakon preboljelog karcinoma, Galiano
Pahor priprema ulogu u novoj predstavi riječkog HNK "Kazimir i
Karolina" čija će se premijera održati 3. listopada, a prilikom koje
će i proslaviti 30. godišnjicu umjetničkog rada.
Novi pogled gurmana i hedonista
NACIONAL: Postavljanjem
“Kazimira i Karoline”, riječki HNK otvara novu sezonu. O kakvoj se
predstavi radi?
- To je predstava o siromaštvu i nezaposlenosti, aktualna je s obzirom
na socijalni trenutak kod nas i dobar je kazališni potez. Ovo mi je
treći put da radim s Magellijem; moram reći da ga obožavam i da mi je
izuzetno drago što ću upravo radeći predstavu s njim proslaviti 30.
godišnjicu rada. S njim sve ide mirno, bez nervoze i jedan je od
rijetkih redatelja koji točno zna što želi. Premijeru ćemo prije
Rijeke imati 25. rujna na otvaranju Međunarodnog kazališnog festivala
u Rimu, kao jedino kazalište koje će tamo svoju predstavu izvesti prvi
put, ali i kao jedino kazalište iz Hrvatske.
NACIONAL: Drastično ste
smršavili, ali izgledate odlično. Kako se osjećate?
- Skinuo sam 22 kilograma, od toga 17 u tjedan dana - ležeći. Međutim
odlično se osjećam i, iako su mi izvadili cijeli želudac, već nakon
dva mjeseca sam počeo normalno jesti. Crijeva su preuzela probavu
hrane, a najbolje od svega je što se organizam toliko prilagodio da se
u dvanaestercu oformio rezervoar koji je nakon tri mjeseca imao
kapacitet od oko pola litre. Čak i osjećam glad, jer taj osjećaj
dolazi iz mozga. Sam način života nisam previše mijenjao - prevelik
sam gurman i hedonist i previše volim živjeti ovaj život. No pogled na
sve mi se potpuno promijenio: budim se s osmijehom, primjećujem sitne
stvari, slušam sina Marka kako svira gitaru za što prije nisam imao
vremena. Osim toga, sa želucem sam izgubio čangrizavost, a i konačno
mogu u dućanu pronaći odijelo za sebe!
Prvi nastup bez želuca
NACIONAL: Koliko vam je trebalo
da se vratite na stari tempo rada?
- Zapravo sam se vrlo brzo oporavio, a i sve skupa nije dugo trajalo.
Dijagnoza, operacija, oporavak i eto me. Došao sam raditi već 18. dan
nakon operacije. Doduše u ured, bilo bi ipak previše da sam glumio. No
nije bilo lako - ipak s tim zračenjem ubiju u tebi i živo i mrtvo. Ne
znam koliko je u takvim situacijama moguće sebi reći: “Sad ću biti
pozitivac”. Mislim da se to se jednostavno dogodi ili ne. Posebno sam
zahvalan Paolu što me ovog ljeta, već mjesec i pol dana nakon zadnje
terapije, zvao da s četiri manje uloge sudjelujem u predstavi
“Ptice@točka.hr” na Dubrovačkim ljetnim igrama, s čim sam pomalo počeo
vraćati kondiciju. Nakon toga mi je bilo lakše raditi “Kazimira i
Karolinu”, a uskoro me čekaju i reprizni mjuzikli poput “Jalte” koji
zahtijevaju potpunu kondiciju. Moram priznati da sam se nakon tih 10
mjeseci odsutnosti iz kazališta u početku nesigurno osjećao na
pozornici: imao sam tremu i bilo mi je kao da počinjem iznova. Doduše,
bio sam znatno lakši - bilo mi je to prvi put da nastupam bez želuca.
NACIONAL: Karijeru ste započeli
glumeći prvo 10 godina na talijanskom, u okviru Talijanske drame
riječkog HNK. Kako je do toga došlo?
- U pubertetu sam se čisto slučajno našao u talijanskoj gimnaziji: iz
Pule, gdje sam se rodio, sam došao u Rijeku i u Bakru sam upisao
Pomorsku školu. Nesuđeni morski vuk To sam želio jer mi je pokojni
otac, Slovenac, bio pomorac. No već su mi nakon godinu dana u toj
školi rekli da nikad od mene morski vuk i zamolili me da se ispišem
jer će me u protivnom izbaciti. Jedina škola koja je htjela primiti
mene i još nekoliko takvih “živahnih” slučajeva bila je talijanska
gimnazija u Rijeci. Tamo sam usvojio jezik zahvaljujući čemu sam ‘76.,
s 21 godinom, i angažiran u Talijanskoj drami HNK-a, otkud sam ‘86.
prešao u Hrvatsku dramu. Osim što mi je otac rođen u Monfalconeu, moja
obitelj nije talijanskog porijekla - ime Galiano je bilo često u Puli
gdje sam rođen. S tim čudnim, groznim imenom sam se borio cijeli život
i do danas ga nisam prihvatio. Zato sam sina i nazvao Marko. U
Zajednici Talijana sam počeo pjevati u zboru i nije mi padalo na pamet
da budem glumac. Sve dok se jednog dana nije razbolio član njihove
amaterske dramske sekcije i pitali su me hoću li uskočiti. Pristao sam
i otad sam u toj profesiji.
Glas za mjuzikle i operete
NACIONAL: Pjevanjem ste se
svejedno nastavili baviti, imali ste svojedobno i rock bend.
- Da, uvijek sam volio pjevati. Početkom ‘90-ih sam imao rock bend
Public koji je bio dio riječkog vala, a kao redovan gost sam nastupao
i na festivalu Melodije Istre i Kvarnera gdje sam nakon duge pauze
ponovno nastupio ove godine. Trenutačno za Valentinovo spremam koncert
talijanske kancone u Rijeci - ipak sam odrastao na ”San Remu”. U
kazalištu su rano otkrili da imam glas za mjuzikle i operete. Tako su
došle uloge u “Maloj Floramy”, “Pariškom životu”, “Jalti”, s kojom je
‘86. došla prva kazališna nagrada i prva popularnost, “Čovjeku iz
Manche”, “Kiss me Kate”, pa sve do donedavne “Karoline Riječke” i nove
“Jalte” 20 godina kasnije. Volim dramske uloge, ali se najbolje
osjećam u mjuziklu. To je najteži fah u kojem se istodobno glumi,
pleše i pjeva i čini mi se da ga baš zato kolege podcjenjuju jer nisu
sposobni u njemu igrati. Uostalom, teže je nasmijati publiku nego ju
rasplakati.
NACIONAL: Često ste gostovali u
zagrebačkim kazalištima. Jeste li ikada razmišljali o preseljenju u
Zagreb?
- Moj prvi susret sa Zagrebom bio je ‘94., kada sam na poziv Mani
Gotovac u kazalištu &TD spremao predstavu Krešimira Dolenčića “Poslije
Hamleta” za Dubrovačke ljetne igre. Za nju sam dobio Orlanda i bio je
to lijepi osobni uspjeh. Nakon toga sam igrao u Gavelli, ZKM-u, &TD-u,
krenule su i uloge u filmovima. Bio mi je ponuđen i stalan angažman u
Gavelli, gdje sam s Pređom Vušovićem odradio probni rok. No tada sam
taman dobio sina. Osim toga živio sam u Zapruđu: ujutro magla - ne
vidi se prst pred nosom. U Gavelli mrak, totalna depresija. Još uvijek
se živo sjećam te prve probe “Ribarskih svađa” u režiji Joška
Juvančića kada sam im lijepo zahvalio, izljubio ih i vratio se u
Rijeku. Ipak sam ja Mediteranac i volim život kraj mora.
Profesionalna Seve
NACIONAL: Koliko je po vašem
mišljenju glumcima izvan Zagreba teže uspjeti na nacionalnoj razini?
- Glupo je govoriti o provinciji i metropoli, ali nemojmo se
zavaravati - naravno da je teže glumcima izvan Zagreba. U Zagrebu te
ljudi više dolaze gledati, ali i uđeš u određen krug ljudi, imaš više
mogućnosti i slobode. Međutim divno je što danas rade castinge, zbog
čega sve više glumaca iz drugih gradova snimaju u Zagrebu. No
istodobno i mi dobivamo molbe glumaca iz Zagreba koji žele igrati u
Rijeci, poput Lucije Šerbedžije. Naravno, razlog tome je sigurno i to
što je ovo kazalište dolaskom Mani Gotovac postalo marketinški fenomen
i stalno je puno, sve predstave “Jalte” u prosincu su već rasprodane.
NACIONAL: Prije
Severine, s kojom igrate u “Karolini Riječkoj”, glumili ste i s
Tatjanom Matejaš Tajči u mjuziklu “Kiss me Kate”. Kakva su vaša
iskustva rada s neprofesionalnim glumicama poput njih?
- Voljeli mi to ili ne, ni Severina ni Tajči nisu pjevačice iz petog
reda baleta, već su obje bile “Nacionale” što znači da imaju karizmu,
profesionalnost i ozbiljnost na poslu - što se pokazalo i u kazalištu.
Severina nije nikada kasnila na probe, prva je znala tekst,
prilagodila se načinu življenja u kazalištu i razmišljanju glumaca i,
što je možda najvažnije, ima sjajnu prirodnu rečenicu što znači da
sjajno funkcionira na pozornici. I zaista je talentirana - to je Bog
dao i gotovo. Ima glumica koje su završile Akademiju, a moraju mnogo
više raditi na sebi. Naravno, mi nismo Severini dali ulogu Antigone,
ali u žanru u kojem je Karolina Riječka ona je idealna: pleše, pjeva,
ono što govori točno govori - i jako dobro izgleda. A još je k tome i
simpatična. Bilo je zanimljivo gledati kako su svi oni u kazalištu
drukčijeg mišljenja ubrzo po njezinu dolasku promijenili stav.
NACIONAL: Severina će s vama
glumiti i u “Glembajevima”, idućoj predstavi riječkog HNK za koju se
govori da će biti veliko iznenađenje i koja bi ponovno mogla izazvati
burne reakcije kazališne kritike. Zašto?
- To će biti spektakl u režiji Branka Brezovca, koji će na predstavu
sigurno staviti potpis sličan onome koji je stavio na Šnajderov
“Kamov, smrtopis”. Ta Krležina drama će velikim dijelom biti
uglazbljena; bit će pjevanja, plesa, opere. Svjestan sam da možemo
očekivati kritike teatrologa, ali mislim da bi Krleža danas bio mnogo
moderniji od njih i da bi rekao: “To je to!” “Glembajevi” će trajati
sat i 40 minuta, što će biti prihvatljivo i za srednjoškolce i za
studente, a oni su naša buduća publika. Premijera je predviđena za
ožujak.
Šefovi i šljakeri
NACIONAL: Vaša supruga Jolanda
također radi u riječkom HNK, kao inspicijentica. Komentirate li
zajedno predstave, kritizira li vaš rad?
- Iako smo se upoznali u riječkom kazalištu prije 20 godina još dok je
ona preko Studentskog centra bila biljeterka a ja već glumac, u našem
domu je kazalište tabu tema i osnovno pravilo je da naši poslovi
ostaju u kazalištu sa svim poslovnim nervozama. Prokomentiramo pokoju
predstavu nakon premijere, ali ona nije od velikih riječi. Vrlo je
realna i kaže mi samo jesam li nešto dobro napravio ili ne. Stroga je
kritičarka i zna mi dati koristan savjet, ali se u principu ne miješa
u moje uloge. Ima, valjda, povjerenja u mene kao glumca, možda i više
nego ja. Sin Marko, koji ima 10 godina, nije dosad pokazivao prevelik
interes za kazalište, ali je nedavno došao kući i rekao: “Upisao sam
se u dramsku sekciju”. Od mene nije dobio podršku, ali mu nisam ni
rekao: “Što će ti to.” No, koliko sam primijetio kad sa mnom ide na
festivale, mislim da ga više impresioniraju redatelji nego glumci.
Ipak su redatelji šefovi, a glumci samo šljakeri.
'Kazimir i Karolina'
Nova predstava Galiana Pahora 'Kazimir i Karolina' u režiji Paola
Magellija bit će premijerno prikazana 25. rujna na Međunarodnom
kazališnom festivalu u Rimu, a hrvatska će ju publika moći vidjeti 3.
listopada u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci. Riječ je o drami austrijskog
književnika rođenog u Rijeci Ödöna von Horvátha.
Supruga i kolegica u HNK
Galiano Pahor i njegova supruga Jolanda, koju je kao biljeterku
upoznao u riječkom HNK prije 20 godina, redovni su gosti Diplomatskog
karnevalskog bala u riječkoj Guvernerovoj palači. Iako ona radi u
istom kazalištu, kao inspicijentica, Pahor kaže da rijetko komentira
njegov rad te da je "kazalište tabu tema u njihovu domu jer posao
ostavljaju u zgradi HNK-a".
Biografija
Rođen u Puli 17. listopada 1955. 1976. postao članom glumačkog
ansambla Talijanske drame riječkog HNK 1985. dobio Nagradu Kazališne
zajednice Rijeka za najuspješnijeg glumca u 1984. 1986. prešao u
ansambl Hrvatske drame unutar istog kazališta 1991. dobio nagradu za
mušku ulogu na Marulovim danima u Splitu za ulogu Fumula u predstavi
‘Vježbanje života’ 1992. dobio nagradu za mušku ulogu na Marulovim
danima u Splitu za ulogu Herkulesa u ‘Kraljevu’ 1994. dobio nagradu
Orlando na 45. Dubrovačkom ljetnom festivalu za ulogu Fortinbrasa u
predstavi ‘Poslije Hamleta’ 1998. dobio nagradu Zlatni smijeh na
Danima satire u Zagrebu za ulogu Polda u ‘Katini Gvardijanki’ 2001.
odlukom Predsjednika Republike odlikovan Redom hrvatskog pletera za
osobit doprinos razvitku i ugledu Hrvatske i dobrobiti njenih građana
email
to:Tanja Simic
|